Biti znanstvenik u XVII. st. nije bilo nimalo lako. Crkva je bila moćna ustanova i imala je vlastite ideje o naravi svemira. Kopernikovo uvjerenje u heliocentrični sustav slijedio je Galileo. Kardinal Bellarmino savjetovao je Galilea neka bude oprezan i ne upućuje na istinitost Kopernikove teorije. Usprkos tome, objavljuje knjigu Siderius Nuncius (Zvjezdani glasnik) koja je smatrana kontroverznom i u sukobu s idejama Rimske Katoličke Crkve, pa je bio uhićen i suđen od Inkvizicije. Galileo je optuen za Herezu i osuđen na doivotni zatvor i odricanje od vlastitih učenja. U potaji je napisao novu knjigu, koja je prokrijumčarena i objavljena u Francuskoj. Danas se njegov rad smatra temeljem suvremene fizike.

Povijest istraivanja Marsa
XVII. st.

1609.

Johannes Kepler (1571-1630), učenik Tiha Brahea, objavio je djelo Astronomia Nova (Nova astronomija), koja je sadravala prva dva zakona planetarnog gibanja. Keplerov prvi zakon pretpostavio je da Mars posjeduje eliptičnu orbitu, to je u to doba bila revolucionarna ideja. Do tada se vjerovalo da je krug savren lik, pa stoga sve orbite moraju biti krune.

1609.

Galileo Galilei (1564-1642) promatrao je Mars s primitivnim teleskopom, postavi prvom osobom koja je koristila taj instrument u astronomske svrhe.

1659.

Danski astronom Christiaan Huygens (1629-1695) prvi je narisao kartu Marsa kojeg promatra usavrenim teleskopom vlastita nacrta. Biljei veliku, tamnu mrlju na Marsu, vjerojatno Syrtis Major. Opaa da se mrlja vraća na isti poloaj u isto vrijeme idućeg dana, pa proračunava da dan na Marsu traje 24 sata.

1666.

Giovanni Cassini (1625-1712) promatra Mars i određuje rotacijski period, ili duljinu dana na Marsu od 24 sata i 40 minuta.

1672.

Huygens prvi uočava bijelu mrlju na junom polu, vjerojatno junu polarnu kapu.

1698.

Huygens objavljuje Cosmotheros, u kojem raspravlja to je neophodno da bi planeta podravala ivot, i spekulira o mogućim inteligentnim vanzemaljcima. To je prvo objavljeno razmatranje o vanzemaljskom ivotu.